srećo tu sam
Srećo brinem se za tebe... Vidim da te vrijeme, život, sve te lomi... A ja stojim usred tvog života, ne mogu nigdje, ne mogu ti pomoći, ne mogu vrištati, a sve bih dala da ti mogu pomoći. Možda i nije sve tako loše, lošije dane pregrmimo, boljima se još više veselimo, nekako preživljavamo.. Jesi li sretna? Htjela bih da jesi ali se bojim negativnog odgovora, nemoj mi radije odgovoriti!! Vjerovala sam da si borac, da si jaka, toliko sam se uzdala u tebe, vjerovala da ti to možeš, razmišljam jesam li samu sebe zavaravala? Dok su se svi bunili, sada kažem s pravom ja sam bila uz tebe, to je tvoj izbo-to su moje riječi, sad bi ih pojela.. Ironično, da, pojela.... Kažu da želiš nestati? Ne, reci da nije to, znam da nije hir, znam da nije moda jer vjerujem da si bolja od toga? Jesu li problemi, jesu li to oni, pojeli? Opet to pojeli... Ne znam da li me čuješ, da li me raumiješ... Tu sam... Smijem li te samo zagrliti, biti uz tebe...Kad već nisam ranije, vječno dogovaranje kava, slučajni susreti, bok kako si, dobro sam, radiš? Ništa, nisam ti davala pažnju koju si zaslužila... Eto, sad sam tu.. Sad me saslušaj, ja ću te voditi, ponovo ćeš biti jaka, ponovno na svojim nogama!! Ne daj se, srećo....
Hvala mojoj mami, na najboljim stvarima koje se ne daju kupiti!!
ne razumijem
Hihi... Uopće nije smiješno. Odavno nisam pisala, promijenio mi se izričaj, promijenile su se teme, ja sam se promijenila i eto opet sve iznosim van... Kao smeće, skupljaš skupljaš i odneseš sve.. Nije neka usporedba, moje misli sa smećem ali da imaju neku veću vrijednost i nemaju.. Mogu poslužiti kao , kao smeće, tek najpotrebitijima kao hrana, ironično, zar ne? Ona me motivirala da kažem nešto, zašto mi to trpimo,i ovoj se gledište jedne tipične ženske strane ništa drugo... Možda jako subjektivno ali neka... Zašto ona trpi da ju on vrijeđa?? Jer, ipak je on tako dobar, to kaže sam kad je ljut, nije on to mislio, zaslužila je.. Molim!!!?? On vrijeđa je se osjeća nesigurnim, tako diže sebe i svoj ego... On kada udara misli da si njegovo vlasništvo, vrijeđa te kao osobu, ponižava kao čovjeka, uništava kao individuu. On upće nije divan, i ti uopće ne trebaš trpiti... Apsolutno ne trebaš trpi... Jer nisi manje vrijedna, nit ti treba on, možeš i sama, i bolje ti je samoj nego s njim i posebna si!!! Da posebna iako ti se tako ne čini... Kada bi odmaknula njega ispred svojih očiju bi vidjela cijeli jedan divan svijet koji čeka na tebe.. Tebe jaču, ljepšu močniju, tebe bez njega.... Zašto sam se prvo nasmijala? Jer ovo uopće nije trebala biti tema? Htjela sam pisati o djevojci koju dečlo tuče, možda to i nije prava riječ jer samo tu i tamo ju lupi, gurne nikad ju nije istukao, prebio, nisu se vidjele masnice!! Jer ako niste znali postoji rangiranje udaraca, ponižavanja, nasilja.. Da, možda i u tajnom savezu tučenih žena postoji natjecanja ali on je mene slabije, on mene nije remenom, on mene sam gura,on meni samo rukom.. Imaš pravo on je divnije jer te nije jače, a nije grozan samim time što te udarijo? Možda će netko reći da nisam baš suosjećajna?!! Ne znam, ne mogu razumijet što žene drži uz te muškarce. A znam te žene i to su divne žene, vođe obitelji, one zarađuju, donose novac, one su divne a opet u tako ne zavidnoj situaciji.. Čemu? Zašto? Kako mogu to trpjeti? Zar je ljubav toliko slijepa, gluha i bez ijednog osjetila za bol, recimo? Zar su djeca dovoljan razlog da ostanete skupa? Zar misliš da ne bi mogla sama kao s njim??? Zar je navika tako prokleta stvar?? Razumijem, nećemo o razlozima... Ali čemu nakon svega, kakav je to inat, znam šta ti radi, ali kakvo je to onda foliranje, držanje , zašto glumiš da ti je dobro? Jel lakše tako?? Ništa ne razumijem... Nadam se da ni neću jer kažu da ne razumiješ dok nisi u situaciji!!
------------------------------------------------------------------------------
Nikada nećemo imati šanse pred ovom gomilom. Nismo lažni, joše se držimo, pomalo smo naivni, agresivni s principima, nismo podmitljivi, nekako se opiremo i nećemo nigdje stići. Oi su toliko ispred nas podmeću noge, šire ih, škrguću zubima i laktare se i još sve to nazivaju snalažljivošću i trudom. Nije čudo gdje ide ovaj svijet, no neće još dugo. Svijet je umoran, napaćen, pogađaju ga iskrivljene vrijednosti. Jer više nisi bitan ti, bitna je tvoja odjeća, tvoje skupe cipele i sunčane naočale, tvoja mala čiuvava i nabrijani auto... Uspjeh se mjeri samo novcem...I kako ide pjesma nema ništa ništa osim njega. Zašto sam onda sretna, čemu se smijem...? Sretna sam, negdje u svijetu bunila i lažnog morala ja sam se udobno smijestila i sretna sam... Imam ljubav, kako kaže Balašević „mislim na ljubav pravu, šašavu i živu“ takvu ljubav koja je uz mene bezuvijetno, bespogovorno, neupitno,samo moja... Sve što imam moje je i stekla sam to samo svojim trudom. Nema me po televiziji, crnoj kronici poznata sam samo u svojoj ulici, ali tu su oni što me vole, treba li mi više? Nemam za sve što bi htjala ali zato ono što imam više cijenim... volim i svoju naivnost, volim mislii da je unutarnje bitnije od vanštine i volim vjerovati da se svijet može spasiti da se ljudi još mogu sjetiti humanosti i biti više ludi,... I to je omo što me čini sretnom... I možda nikad neću imati šanse pred gomilom, ali shvaćam da to nije moj svijet, malo sam drugačija... Nadam se da će ljubav mjesto mene pobijediti novac, lažne vrijednosti i gomilu!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
14.03.2008. u 18:04 | 2 Komentara | Print | # | ^samo praznina i jedno sjećanje
kako je tužno kad se nesjećaš lica,
kad zatvoriš oči samo neki detalji ostaju
ali lice, nemam ga pred očima...
i kako je tužno kada umjesto tebe ljubim hladno slike...
nema te i neće te biti
kako li je samo teško to pojmiti!
nedostaješ mi, kao što nitko nikad nije...
ponekad se nadam samo trncima laganom vjetriću, biločemu
samo da zamislim da si tu...
teško je kada ne vjeruješ u boga a ja ne vjerujem,
za mene ne postoji svijet gdje ćemo se ponovo sresti...
strah me toga te praznine poslije života...
možda bih i željela vjerovati, vjerovati kao ti...
lako se rasplačem u tramvaju dok vidim izborano lice,
dok se sjećam kako si me uvijek vodila kod zubara, prala kosu,
kako si bila uzbuđena oko maturalne ,
dok se sjećam kako si bila borac i jaka, s iznova novom nadom,
sjetim te se u mekdonldsu dok baka savjetuje malu unuku, često... samo se rasplačem...
jer beskrajno mi fališ i ovo zauvijek koje te nema predugi mi je...
jer ja te jako volim nona....
jedno malo dijete koje je izgubilo nonu
beeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
možda mi ponekad fališ... ali neću ti to priznati...
neću ti priznati da sam te sinoć sanjala, opet!
neka, mi smo samo prijatelji, neki bivši nekad sadašnji...
nekada jedan mali svijet, nekada sve a danas, danas si tako daleko!
neka, život je lijep i ide dalje a dali sve bude kako treba ne znam....
dali smo sami krivi, kriva djela, krivi potupci, krivi osjećaji su nas odveli u kriv život?
možda, a možda je baš sve kako treba...
a gdje li sve dalje idemo, gdje će nas život odnjeti?
voljeli bi znati ha? možda bolje ne...
da se ne razočaraju neki unaprijed...a fališ mi i sad...
ali nikada nećeš znati koliko...
možda je jedna ljubav propuštena zbog straha...
možda sam te zauvijek izgubila....
anonimus
Opat onaj dan... Valjda ja postove i pišem samo na takve dane, valjda tuga izvlači rečenice iz mene, možda to i nije baš tuga već nostalgija, melankonija ili nešto slično... ne znam... kao da je bitno.
Bitno je da znam da život ide dalje i nikad se ne vraća, neki divni trenutci nikad se neće ponoviti, isforsirano ajmo se opet naći, vidjeti, bit će kao prije? kako da bude isto kada mi više nismo isti, pomalo se mjenjamo i postajemo nove osobe... čak sam i ja naučila koji put(rijetko ali opet) zatvoriti usta i ne odgovoriti... čak sam mrvicu mirnija i malo manje zaigranija a opet sam još dijete, još bi se igrala, ne bi da sve bude tako ozbiljno i strogo... mama mi je neki dan rekal kako je ona mene tako dobro odgojila, kako sam tako zrela i odgovorna, i nisam bila ponosna na to... ja sam bila ponosna na moju zaigranost, na to da sam pomalono naivna u pogledu da mogu nešto promijeniti.. ponosna na to da nisam robot!!!!!!!!!!!!!! a eto rajt bek in jor fejs..... fala mama
oni...
imala sam već ovakav post, jako se često može imati ovakav post, skoro svaki dan, minimalno jednom tjedno, nekada i više puta u danuu, nažalost... jer ljudi su takvi, književnost neće nikada nestati jer će uvijek biti negativnih ljudskih postupaka za komentirati, zlobnih djela, zlih jezika i dalje po definiciji zloćestih ljudi.. cure kojima se obraćam znaju i to je dovoljno.. ali čemu? to pitanje vodi do njih do njihovie jadnosti, malograđanstva i upitnog morala... zadnje definitivno.. ali biti ogorčen ili ih žaliti? imati uređen život pa da ga niža vrsta potrese???ne... možemo mi i bolje, pokazati im da su škart, da ne vrijede i da ne postoje za nas... ignorirati... to je uspjeh i biti sretan, to ih boli.... a ja sam sretna!! bravo svima o kojim ne pišem postove a trebala bih.. pisati ode a ne kritike!
10.02.2008. u 15:19 | 7 Komentara | Print | # | ^.........
Ja neću
Ti budi vodeća
Ti si jaka
Mene hvataju krize
Nisi nimalo lakša
Sve si teža
Ja nisam
Ti si svježa.
ali ti ne voliš muziku????
Ali ti ne voliš muziku !?!
Ranojutarnja gužva na cesti, žurba i miris sviježe kave,
Ti u još jednom danu, gledaš kroz prozor i ne vidiš,
Ni jutarnje sunce koje tek smeta za oči,
Ne osjetiš jutarnju sviježinu i rados novog dana.
Ti ne hodaš u ritmu, ti si u žurbi,
I samo juriš za ciljem, ne vidiš išta pored čega prolaziš...
Za tebe je dan instrument stjecanja novca,
Za tebe su prijatelji slučajni prolaznici,
Tvoje riječi nemaju snagu ni jačinu,
Pomalo si proziran, pomalo se gubiš u masi,
Ne privlačan si jer nema tu boje, nema radosti...
Život je ritam, melodija, arija, muzika,
Ali ti ne voliš muziku jel da?
Od čega sam napravljena?
Malo lude ambicije pomješane s naivom,
Puno truda pomješanog sa minimumom mogućnosti,
Mnogo radosti pomješani sa nekoliko velikih boli,
Cijeli svijet u malom.
Napravljena od velike ljubavi i slomljenog srca,
Od mora i valova, i dijelova asfalta,
Čini me svaki osjećaj, svaka misao, malo zloće, malo dobrote
J A sam jedna velika mješavina svega...
zagreb
ili bolje ono što mi imamo a zagreb nema...
kada krkom prođeš makar ulice i bile prazne uvijek će proći netko tko će te pozdrAviti..!!
koliko god tu bilo mjesta za izaći nitko se ne zan zabavljati ili opustiti kao mi dole...
kada je u krk sunčano svi sjednu na rivu i boli ih briga a u zagrebu svi sjednu an ko ti špicu i gledaju tko se kako obukao..
krk prođeš piješke a u zagrebu se guraš poismrdljivim tramvajima...
pa šta ako u zagrebu imaš više mogućnosti, u krku imaš više ljudi koji će s tobom jednostavno gubiti vrijeme...
na krku imaš more i brodove a u zagrebu nebodere i od nnjih ne vidiš ni nebo...
u zagrebu 2 mjeseca nisam vidjela sunce i zrak smrdi a kod nas je tako friško...
fali mi bura i fali mi more, fali mi portapižana kada je jugo da prošećem s ivanom...
fali mi izlazak gdje nitko ne gleda kako si obućen..
fale mi moje vršanke i njihov "domaći" govor...
fali mi srednja i pušina ovdje na faksu svi puše po hodnicima i ne moraju se krivati po wc-ima i smrzavati se vani, to nije zanimljivo...
fali mi da uđem u kafić i točno znam koja će ekipa gsje biti.. tko u tajani, tko u t&d-ju, tko kod mata, ko u casi...
fali mi corner, duba i jerko, i ona danijela koja je uvijek bila smiješna.. al draga...
fali mi to da napravima sranje, ovdje to nitko ni ne primjeti.. fali mi da se ljudi smiju i pozdravljaju na ulici...
svašta nešto mi fali... najviše mi fale ljudi, od baške do omišlja, dargi, normalni ljudi.. e to mi fali...
e sve to ima krk a zagreb nema...
ko bi rekao...
Tko bi rekao da će mi toliko faliti... Svi događaji, sva lica, sve uspomene, poljupci, zagrljaji ljudi koji su valjda najviše obilježili moj život... Tko bi rekao da toliko fale, da ih toliko želim vidjeti a ne mogu, daljina nas razdvaja, svatko ima svoj život, i samo će biti gore, i viđati ćemo se samo manje i blijediti će uspomene i sve što smo imali... A imali smo cijelo jedno odrastanje, prve suze, prve ljubavi, velike svađe, velike tuge i najljepše trenutke života... a kako da to sve ponovimo? a kako da ih još jednom zagrlim? Kako bi bilo da život malo popusti ove okove i mi još malo budemo sretni, malo mlađi, nesputani, naivni?? Kako bi bilo? najljepše a ne može... ljudi gdje ste, kako ste? ste dobro, ste sretni? volim vas iako rijeme čini da ne izgleda tako... pusa
05.01.2008. u 14:35 | 3 Komentara | Print | # | ^u nesto moras vjerovati
Sklopim li oči i krenem
Tamo gdje vjećno se sanja
Gdje srce umorno spava
Ne boj se
Kad vali izbrišu riječi
U pijesku skrivenog žala
Ko kap mora na dlanu
Čuvaj me
Vjeruj da ljubav ne umire
Kad najdraži odlaze
Nema te sile ni sudbine
Da srca razdvoje
Vjeruj da ljubav ne umire
Kad najdraži odlaze
Jer sunce nikad ne nestaje
Samo se sakrije
Sklopim li oči i krenem
Tamo gdje vjećno se sanja
Gdje srce umorno spava
Ne boj se
Kad jednom loše ti krene
Kucaj na nebeska vrata
I ja ću biti uz tebe
Zauvijek
Boli, znala sam da će boljeti ali ne ovako... znala sam da ću plakati ali ne ovako... Nisi trebala otići dok ti još jednom ne kažem koliko te volim,koliko mi značiš i da ne mogu bez tebe... sijećanje, uspomene, sve što je bilo stalno mi je po glavi a u srcu samo bol, i molim te da se vratiš i dozivam te nona, a nigdje nikog samo mi tišina odgovara...
pusti je ona sada spava s andelima....
o svemu i ničemu
ej ajde da pišem ovako često... ne to bi bilo previše... pimjetila sam da toliko jurim, više nemam vremena za razredu tema koje sam prije beskrajno komentirala, pisala o njima, pisala o svemu... više ne pišem, rijetko, vrlo rijetko... pjesmu nisam napisala, ni ne sjećam se... nemam ih kome pisati, moja vjerna publikA nije blizu mene, novu mi se ne traži... znate što jedino pišem, gluposti, eto šta!!! natuknice iz glupog webera koji mi je postao temeljna sastavnica života, bilješke iz definicija koje su razrađene do bola, tko bi rekao da od jedne rečenice npr. definicije nacije netko može napisati knjigu? daj nabavi si život! a ja nadobudna onda to jos učim! hura.... strah me da će ovaj faks još više me ukrutiti, da više neću biti ovako zaigrana i naiva i vesela... što više znaš to ti je teže živjeti s time... tako je bar uvijek bilo kod mene! a opet jedna najobičnija pjesma mi diže raspoloženje i skačem kao malo dijete po sobi.. mojoj novoj sobi, mom novom stanu, moj dom slijedećih 5-6 godina ,valjda ili ajmo reći nadajmo se! subota navečr zovu me cure da idem van, a bar ovdje imam gdje ići van! jarun, ludnica, centar, salata... ili opit se u stanu.. al ja ostajem doma, da, zaboravih, imam za učiti ili ipak? javim vam ujutro!
nisam dugo pisala o ženama, o mojim ženama koje su me voljele, koje sam ja voljela, žene koje će ubrzo otići, žene koje su jače i pobjeđuju, žene koje preuzimaju sve u svoje ruke! di su moje žene iz razreda? tako posebne, svaka jedinstvena, posebna, tako snažna a često nesigurna !! gdje je moja mala ribica, moja cura koja je jača od dečka, moja cura oja se uvijek smije ili moja cura koja piše pjesme?ili moja mala amerikanka, kako im ide sada kada je život zaapravo počeo, kako se ose s njim i dali još stignu razmišljati, dal budu tužne ili nostalgične... ne dajte se cura, svijet čeka na vas.. možete što želite, prespavati dan, staviti crveni šešir, možete obući jaknu koja ne paše na cipele, možete danas odlućiti ne oprati suđe, možete cijeli dan čitati ili se isplakati...i možete izabrati biti sretne jer sve je na vama......volim vas sve.... pozz
a di sam ja?
Još dva tjedna u nekom polusvijetu, između knjiga i fakulteta.. Prestrašno ili kako to kažu u zg krvavo, brutalno! Stvarno pretjeruju s ovolikim i da napomenem teškim gradivom... nisu to više knjižice koje čitaš i sve ti ostaje, ovo 2 puta čitaš da dešifriraš, 2 da skužiš, još 3 da naučiš... koma... danas u 6 padam, garant... inače nisam pesimist al sam ovaj put sigurna i nemA pomoći a najgore što sam učila... e da i zna tko onu pjesmu od colonie fjaka????? ja bi da ssam na moru, ono i ljudi mi najviše fali... i mrzim maglu, nadrkane ljude i gužvu u tramvajima, ali obožavam sve drugo gornji grad, avenue mall, trg i spicu(iako ne znam zasto ali mene tamo nitko ne slikA) , OBOŽAVAM i svoj stančić, i ekipu iako nije kao ona sa krka!!!!! malo sam nervozna zbog tog kolokvija...
e ali sad počinjem redovito pisati e da ljudi daj šaljite emailove, da znam ste mi dobro, kako vam je.... ljubim vas sve
time to say goodbye
Ej bok ljudi!
Pakiram se ja polako... Prva tura stvari već je u Zagrebu, a s drugom u četvrtak 27.09. stižem i ja! Moj novi stan, moj novi život, moj novi fakultet i zajednički stan sa dečkom! Sve se odvija super i samo čekam da se nešto pokvari jer ovoliko dobrih stvari koje mi se dešavaju, mora postojati kvaka!
Ali baš me briga tako se dobro osjećam da me malo što može spustiti!
Nego htjela bih komentirati jedan događaj! S mojim bratom u razred (7osnovne) ide jedan hiperaktivan dečko. I sada taj razred treba ići na dvodnevni izlet ali problem je što razrednica sedmog razreda i učitelj pratitelj puta ne žele da to dijete s njima, tj. na njihovu osgovornost, traže da mama ide s njim. Baš sam ostala zabezeknuta takvim načinom ponašanja mojih divnih bivših učitelja. Dečko nije ništa zločestiji ili gori od ostalih dečki tih godina, čak bi se usudila reći da ima puno gorih slučajeva! Ali dečko je tu izoliran, označen i razrednica ga je odvojila od drugih i prikazala negativno drugačijim! I to rade ljudi koji znaju sa djecom? Ljudi koji su obrazovani podučavati i usmjeravati našu djecu? Moju buduću djecu? Ne hvala...Čemu ih uče, one koje su maloo drugačiji ostavimo po strani?
Dalje: sljedeća mala misao! U mojoj obitelji je puno vatrogasaca, 2 strica, bratić, sestirčnin muž... I ne mogu(ili kako bi bigbrotherovci napisali-nemogu) da se ne osvrnem na cijelu tu tragediju... Pada mi na pamet ona izjava: Samo istina te može spasiti i ta misao bi se trebala vrtjeti po glavi onoga tko zna da je kriv ali u medijima mu nema ni glasa ni kajanja! Nije važno ime krivca koliko imena onih kojih više nema, iako vjerujem da obitelji traže i opet istina bi im mogla pomoći,spasiti ih! Najlakše je kriviti vatrogasce, nadležne ali očito je da na kornatim se zbilo nešto više što svi pokušavaju zataškati! Ali kao pad helihoptera u Vukovaru, kao tragedija na Kormatima, kao požar u Puli sve će pasti u zaborav... Makar onda kada prođu izbori!
Eto toliko od mene... pozdrav svima
Dojmovi
Čitala sam knjigu, Slavenke Drakulić "Kao da me nema"... Strašno, riječi ne mogu opisati. Bosna prije 15 godina. Godina je 1992. i Srbi ubijaju Muslimane, Bosance, Hrvate isto ai Hrvati Muslimane a i svatko svakoga i susjed susjeda...
A zločini su kao da su ih smišljali najveći, najpervezniji, bolesni izopačeni umovi a nisu već obični ljudi... I djece, i starci i žene i muškarci, pokolj i silovanja, i život je poput nekada bistre vode pomućen ratom. I nema, sve je drugačije tvoja kuća više to nije, tvoje dostojanstvo je u tuđim rukama.. Željni smo osveta i počinjeni zločini samo traže nove. Krvna osveta, dali bi to bilo riješenje. Ogorčenost i ošamućenost koju sam osjećala poslije čitanja knjige, fuj, najgore što je taj roman stvarnost! Hvala Bogu na drugoj knjizi Jergovića Sarajevski Malboro i priči Komunist citiram :"Sine, ovo su nam uradili zli ljudi. Nisu nam krivi ni tvoji, ni moji prijatelji, nit nam je kriv pijani Avdo što mi je one godine izbušio gume kad sam auto parkirao pred njegovom garažom, nit nam je kriv hodža iz Turbeta što je narodu govorio da se ne smije rukovati ni ljubiti s katolicima u one dane kada kolju svinje. Krivi su nam samo zli ljudi! I nemoj da čujem da ti koga mrziš, ne do ti dragi Bog da ja čujem kako si zbog ovoga što se nama događa nekoga opsovo jer ću ti obje noge polomiti! Eto to su te dvije knjige koje su me dojmile, sad ću početi čitati Dobr kineske žene, e to će biti zanimljivi i vjerovatno jakoo buntovni postovi.
Nego ja sam super, radim još par dana, prvo ću otići do Ri par dana do frendice, pa u Zg odnijeti prvu turu stvari, pa ću tjedan dana doma odmarati... Imam osjećaj da dolazi ful dobro vrijeme( iako dok ovo pišem razmišljam kako sam se urekla i kucam 3 puta o stol)... Danas me ubola osa i ruka mi je kao kobasica ali ne žalim se, ona je vjerovatno umrla a ja ću preživjeti .. Haha
Fale mi cure, ne vidim nikoga, Sanja mi je u ŠpAnjolskoj, Dijana radi ili je s dragim, Mary i ja na kavi kad smo bile??ne pamtim... Vršanke mi najviše fale Mijić, Matejić, Ivana, jedva čekam da se nađemo mislim da 3 sata nećemo prestati pričati! I Sara,ona mi fali a čule smo se juče... I Veks... I Davor.. I još neki.. Čudim se, nisam mislila da će biti tako, previše ih se često sjetim...
Nešto sam se raspisala.. A neka... Pozdrav svima i zovite koji put kad ste u Krku 0995972807
oda zloči i ogorčenosti
Ti si jadan i hodaš pogrbljen,
ne razumiješ, ne poštuješ i samo si ogorčen...
Nose te vjetrovi i razbacuju te dok ne postaneš tek mrvica, tek kap,
jedno obično ništa, jedna velika praznina.
Djeliš savijete i govoriš ali nitko te ne sluša,
tvoj je govor šaptanje stablu,
tvoj svaki trud je uzaludan...
I toneš, nose te virovi,
nisi čvrst i stabila, jadan i pogrbljen
željan tuđih suza.
Želiš povrijediti, a ne možeš ni to,
tvoje riječi su bezvrijedne i ne čuju se ni u tišini!
Ne znam zašto biraš taj put,
to su sami porazi, pusti negativne emocije,
riješi ih se, upotrijebi ih tek kao motivaciju i pretvori u pozitivu.
Budi bar jednom pobijednik, pobijedi bar jednom to zločesto u sebi.
Ja sam kao i ti često, i padam i posustajem, i jadna sam i gubim,
ali još ima dobra u meni polako se trudim i ide mi...
Ne dam se isprovocirati, ne daj se ni ti,
budi svoj ne brini o meni,
vjeruj mi ja ću se uvijek dignuti!
zašto pored ovakvog mraka ljudi ne bi nosili svijetlo u sebi!?
bonaca pred oluju
TREPTAJ LEPTIROVIH KRILA NA JEDNOJ STRANI SVIJETA MOŽE IZAZVATI TORNADO NA DRUGOJ STRANI SVIJETA!
teorija kaosa
Promijane su nužne. Oko mene, u meni, u nama, s nama... Promijene su tu da bismo odrasli, ojačali, da budemo jači, više svooji manje tuđi. I ja se mijenjam, više mi nisu važne iste stvari, više me ne zabavljaju beskrajni izlasci, cijelonoćna pijanstva, ispijanja kavica satima... Druge me stvari ispunjavaju i čine me sretnom. I prijatelji tvrde sa sam oženjena, da sam ostarila, da ne bančim s njima do jutra!
Ne ide mi to, više volim jednostavne večerice, dobru knjigu, raditi nešto drugo zanimljivo, bilo šta! Ne kužimo se pa smo se tu malo razišli, ja i moji prijatelji.. Naravno ne svi, i one su još tu i on je.. On je tu zauvijek i zato sam sigurna i jaka i nitko mi ništa ne može, kad je sva ljubav za mene u njemu... No još mi ponekade fali ono vrijeme kad sam bila divlja, bježala od kuće, uživala svaku noć i nitko mi nije ništa mogao ali zafali mi to na tren i odem na plažu, malo se blesiram, odem do disca ispušem se i gotovo... Sretna sam!!!!!!! ali vjerovatno onaj isti treptaj leptirovih krila bi bio dovoljan da opet poludim!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!1 I baš me briga za to!
*napravila sam male izmjene da usrećim isfrustrirane anonimce ma tko bili...
apel
Razgovarala sam s jednom sociologinjom iz Brazila, kaže da je pun nasilja, da žene ne izlaze po noći ni slučajno na ulicu... Ali to je jedna druga tema.. Rekla mi je da u Austriji ljudi tj stranci moraju dokazati da imaju prihod/plaću/novac ako se žele udati u Austriji, stranci rade najgore poslove, za male pare a trebaju im pare samo da pokažu da ih imaju žele li se ženiti, imati djecu bilo što... Koji bolesni svijet...
A Sirija, jedina zemlja koja je otvorila vrata izbjeglicama iz I a nema bolnica, škOLA, ljudi nemaju za kruh i vodu umiru u izbjegličkim kampovima. Nikog vidim ne zanima. Imali su sve i sve je bilo ok dok nisu došli Amerikanci i podjelili ih striktno na sunite i šite... Prije su imali sad nemaju prije su živjeli sad umiru!!!
Zašto nitko ne mari!!!!??????????????????????????????????? Kako netko nešto ne učini, ubija me to, ja bih nešto učinila, bilo šta ali ne znam kako, kome, šta... Mrzim tu prokletu ravnodušnost, pasivnost ajmo ljudi, može li se šta, ima li smisla naš život????????????????????????????
tek toliko
Neki su zakinuti izvana ali nose svijetlost iznutra...-samo misao koja mi je pala na pamet
I da sam ostala s tobom cijelu noć možda, iako samo možda, suza ne bi bilo...
A kada jednom odeš i nestanu snovi od kamena ja ću te pratiti, makar u mislima...
Da je ogorčenost dar od samog vraga bilo mi je jasno, no da stvara sve ostale mane nisam znala...
Gorak život je onaj koji se ne uzima uz dozu humora...
Kad nestanu osmjesi neka se netko poigra samnom kao s djetetom i vrati mi naivnost da vs eprođem ponovno...
Dobre sam volje i nekako je sve pozitivno, kockice se slažu iako je teško... Samo da izdržim i onda novi život od 1. 10!!! Iako ja i sad koristim svaki trenutak!!!
Pozdrav svim mojim bivšim razrednim kolegama...dobro ne baš sad svim..kiss
politologija!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Upala sam upala!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ne mogu vjerovati!
146-ta od 1300!!!!!!!!!!!!!!
jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
nadam se da su i drugi.....................
kisss
faza
Valjda je Hrvatska takva zemlja da samo Thompson i Dinamo mogu okupiti pune stadione! Strašno... Komentiram ja to s jednim dečkom i on ispali ali sve jedno bih volio biti tamo, eto zatupljene mase, senilni, zadrti starci i njihova zatupljena djeca, trebali su im davati crtiće da gledaju a ne Thompsona pa se ne bi čudili zašto im djeca imaju istetovirano U i križ. Divota jedna! I gledam danas piramidu, kad ono neka mlada, nadobudna političarka iz opozicije, nek zadrti hadezeovac.. Krasnoon hvali sve miistre iz hdz-a koji su pokrali šta se dalo pokrasti, ali istiće moralnost i domoljublje, osuđuje Giričeka što neće igrati za repku i takva sranja, nije mi jasno kako takav čovijek uopće može biti na političkoj sceni! A onda mi je sinulo pa narod koji ga podržava je isti onaj koji ide na Thompsonove koncerte! Skoro zaboravih i parole u Hag pozdraviti generele junake!!! Pa halo nisu baš divni ako su tamo, mora da su nekoga priklali(oprostite na izrazu ali zločina je bilo sa obje strane). Fascinantno mi je kako ljudi u Aziji, Eurpi ako im se pripisuje skandal, počine samoubojstva, dAju ostavke , što je kod nas neviđeno jer političari imaju predebel obraz... Mogu krast i da se to zna ali dok ih netko doslovce ne istrgne ne miču se iz saborske stolice... Pa gdje je tu čast? Ljigavo mi je kakvim se riječnikom znaju služiti političari ali znam zašto je to tako... Vrijeđaju jedan drugoga na sva zvona jer em znaju sve jedni o drugima em ako poljuljaju kredibilitet oog drugoga manje će mu narod vjerovati dok bude govorio koliko je drugi pokrao... Kao kočijaši, jadnici, bez imalo kulture, vrijeđaju se, psuju, ponižavaju žene i jedni druge... Katastrofa... Nego kakva su nijhova djeca, ona koja idu na Thompsonove koncerte jer ako ona preuzimaju vlast neće nabolje dok primitivci ne izumre, što znači, kad na vrbi rodi grožđe!!!!
04.07.2007. u 22:31 | 5 Komentara | Print | # | ^basta per siempre
Iskreno zgadilo mi se danas kad su nam govorili ocjene s mature... Dobila sam 4 i nije to toliko loše nego... Da ne bi bilo ružnih riječi zgadilo mi se sve skupa, matura je čista lutrija i neću se bedirati zbog nje ni ičega sličnog... Sada slijedi prijemni ispit i ići ću na njega totalno skulirana jer i da ne prođem imam drugi rok, ako ne upadnem ni tad pauzirati ću godinu, raditi, završiti tečaj za vodiča i položiti za auto... A ako bude prilike možda odem i van raditi ili na brod, no to sve imam u planu tek ako ne upadnem... I nekako baš sam sretna!
U petak još imamo podjelu svijedodžbi a poslije je kao večerica ali neću ići, em radim wem mi se ne ide jer danas kad su ocjene pročitane bilo mi je dosta samo sam otišla doma... Tj. učiti. Ali neka nekome ide na sreću i lijepe oči a netko to jednostavno nema pa se mora truditi...
Eto toliko, dosta više o tome
kriza
Šta ako postane preteško?
Gdje kada nestane puteva u mojoj glavi?
Kada znam da je to stvarno previše?
Zašto stalno umirem i rađam se u istom danu?
Kako pobijediti prosjećnost?
Kako se radovati malim stvarima kada sanjam nebeske visine?
Šta ako ne znam kojim putem dalje, ako sam izgubljena?
Ako bi netko znao odgovor na bilo koje pitanje, hitno treba mi nešto za šta ću se uhvatiti, postalo mi je malo preteško i prenaporno.. I isto tako će opet postati lagano samo kad?
Koliko trebam čekati? Znam da ću i preko ove nesigurnosti prijeći samo, moram se izjadati, moram se derati, vrištati, izbacitit sve frustracije iz sebe i onda ću opet to biti ja i onda ću opet pobijeđivati!!!
She is all that
Jeste li razmišljali što sve žena može biti? Koliko lica ima i koliko je posebna... Muškarac je kako god uzeli samo muškarac bez nijansi ali žena...
Žena uvijek može biti majka, jedina na svijetu moze raditi 24 sata i ne biti plačena za to ... Ali majka voli i nijedna ljubav nije kao majčina...
Žena može biti dama, savršenih pokreta,grandioznih trepavica, i miljenica svile i krzna... Žena može se igrati svijetom i muškarcima a da joj to nitko ne zamjeri... Dama može bit otmjena i savršena ali samo do kad želi... Ujutro se može probuditi razbarušene kose i takva otići na kavu a da drugi dan opet bude dama...
Može biti kurva, pa što se sve danas ne prodaje.. Osjećaji, tijelo, misli... Sve je na prodaju, može i žene biti kurva... I čiste savijesti... Nikome na štetu nekoga usrećuje... Žena kad je i kurva može biti savršeno otmjena i dostojanstvena, to samo žena može...
Žena može biti savršeno glupa, neobrazovana a opet sve to super prodati... Može praviti idiota od sebe i zamotat to u tisuće dolara... Treba znati... Može partijati, ne imati nikakvu svrhu a opet biti ikona promašene generacije....
Možeš cijeli život spavati pokraj žene i ne znati njenu tajnu... Može ti cijeli život biti tajna... I cijeli te život intrigirati i privlačiti...
Žena može biti što god želi, što god ti želiš... Žena može biti žrtva može proplakati cijelu noć i sutra se prkosno smijati... Može te mrziti ali ti se smijate i učiniti te sretnim... Na kraju žena može odglumiti orgazam, probaj to ti?!?!
mala misao
kako utopijski zvuči.... ali, možda u nekom boljem svijetu, možda da krenemo ispočetka...svi bi mogli biti sretni...
A možda će ljubav spasiti svijet jer granica postoji i čovijek ne može biti do Boga zao već mora doći ljubav.. i tada nakon krajnjeg zla zavladat će ljubav... i razumijeti ćemo se dodirima i poljupcima...
Manifest budućnosti
Oh I wish I was a punk rocker with flowers in my hair
In '77 and '69 revolution was in the air
I was born too late into a world that doesn't care
Oh I wish I was a punk rocker with flowers in my hair
When the head of state didn't play guitar
Not everybody drove a car
When music really mattered and when radio was king
When accountants didn't have control
And the media couldn't buy your soul
And computers were still scary and we didn't know everything
When pop stars still remained a myth
And ignorance could still be bliss
And when god saved the queen she turned a whiter shade of pale
My mom and dad were in their teens
And anarchy was still a dream
And the only way to stay in touch was a letter in the mail
When record shops were still on top
And vinyl was all that they stocked
And the super info highway was still drifting out in space
Kids were wearing hand me downs
And playing games meant kick arounds
And footballers still had long hair and dirt across their face
O ovome sam znala pričati sa curama, tj o tome kako ovo vrijeme nije za mene... Htjela sam woodstock, prosvjede, boriti se za prva crnaca... Danas nije zanimljivo, ljudi ne mare, istina imamo antiglobaliste i prosvjede protiv busha ali nema tu posebnog duha, osjećaja zajedištva, tu je tek nekakva dobra misao, potreba da bude drugačiji... Ne znam zašto je to tako, druga su vremena... Razmišljnja su drugačija, nitko nema volje, brine za sebe, nitko ne potiče na akciju, borba za prava i slobode je daleko milijunim svijetlosnih godina od nas... Nas to ne zanima dok imamo za jest, pit ona stara: u se, na se i poda se! Baš kao životinje... Jadni li smo! Koga briga za mir u svijetu? Koga briga što je na pomolu 2. hladni rat? Koga briga što nas truju i onečišćavaju svaki pedalj zemlje? Koga briga što ubijaju životinje na najbrutalnije načine? Koga briga što nas varaju i kradu? Koga briga što plačamo tuđe satove?Koga briga za svijet... Tako razmišljamo jer misao vodilja svakog dana je : To se mene ne tiče, to je negdje drugdje! I svi stojimo na mjestu, ogorčeni smo, i samo pričamo, pričamo i stojimo na mjestu... I komentiramo i ogovaramo i zaslađujemo svoju jadnost pričama o VLATKI POKOS? Jadno, jadno, krajnje jadno... A ne serite da ne i da su novinari krivi jer.. tko nije pročitao nešto o toj temi ili čuo ili zna(a da ne zna ni oitkud)... Gong kaže misli globalno djeluj lokalno... Ja kažem samo djelujte, pjevajte, odgovarajte, dižite guzice, akcija!!¨! Ne budite biljke! Živite, sve vas se tiče! Tad ćete biti zadovoljniji sobom... i svaki dan će biti woodstock!
mojoj ljubavi
Koliko znam još si moj.
Tako će i ostati jer drugačije ne može,
tu si, za mene, zbog mene, samnom, zauvijek...
Tako piše u zvijezdama, pogledaj treći kut Venere, to je sreća
na toj zvijezdi smo ja i ti, sretni, zagrljeni...
Planete kruže, nemirne su i remete odnose,
naš je miran i stabila, zove se ljubav a opet je vrtlog...
Vrtlog poljubaca, strasti, dodira, isprepletenih tijela!
Mi smo sadašnjost, onaj tren iza i ovaj koji dolazi,
vrijeme nam ne može ništa,
Udarci nas ojačavaju a riječi, riječi nas ne dotiču...
Sami na svojoj zvijezdi i nema kraja...
Ne možeš otići, ja uvijek ostajem, nema rastanka
makar nas sama beskonačnost bude razdvajala, tu sam za tebe...
Jedina osoba pred kojom sam svoja, jedina osoba koja mi je sve...
Jedino ti, kao što si rekao: Jučer, danas , zauvijek!!!
secret001.blog.hr
Danas sam baš sretna! Sve ide kao podmazano, baš kako treba biti...A i super je neki dan... Subota je, sad malo drkam po kompu, slušam dobru muziku, kasnije sa curama na cugicu, pa spavati kod dragog, a sutra kad se dignemo vodi me na ručkić u Punat i kasnije idemo na plažu...Dobro mi ide i s učenjem za maturu, nije mi teško i neke stvari su mi baš zanimljive! Tako da sam ja ful sretna i zadovoljna! Nadam se da ste i vi!
Inače Veki ima novi blog secret001.blog.hr, ajde odite viditi i ostavite koji koment! Budite vrijedni
samo toliko
eutanazija, da ili ne?
Eutanazija je riječ grčkog je porijekla: »eu« dobra »thanatos« smrt. U davnini eutanazija je označavala prirodnu blagu smrt, bez teških muka. Danas ona označava namjerno prekidanje života, smrt iz samilosti da se odstrane posljednje patnje. Kod eutanazije riječ je o namjernom prekidanju, skraćivanju života da bi se bolesniku odstranile patnje.
Crkveni nauk je potpuno jasan. Ljubav prema umirućem iskazuje se borbom protiv bolova, ali ne usmrćivanjem. Samo je Bog gospodar života i smrti, nitko se u tome ne smije iznad Boga postaviti. Ni sam čovjek glede vlastitog života. Nitko nije sam odlučio roditi se, niti smije sam odlučiti umrijeti.
5. zapovijed zabranjuje:
1. Izravno i hotimično ubojstvo čovjeka
2. Pobačaj – čovjek je ljudsko biće od samog časa začeća i kao takvo ima pravo na život kao i svako drugo živo biće.
3. Eutanazija
Nakon što je u Velikoj Britaniji umrla žena koja je po sudovima tražila pravo da umre, ponovo su se otvorile rasprave o tome treba li u Konvenciju o ljudskim pravima uvesti da svako pored prava na život ima i pravo na smrt. Za sada su svojim neizlječivim bolesnicima, koji trpe veliki fizički bol, odluku o tome da li će ili neće živjeti zakonom dozvolili Nizuzemska, dio Australije, jedna američka država i Kolumbija.
A gdje sam ja po tom pitanju?
Ovako: konja se uvijek ubije kada je ozlijeđen ili u mukama, ne bih se usudila konja uspoređivati sa čovjekom ali kako to da smo prema životinjama savijesni i samilosni a prema ljudima ne?
Moja nona je bolesna, jako. Kemoterapije joj ne pomažu, od njih je samo oslabila, ima rak koji se ne da liječiti, sada je još donekle dobro ali svijesna sam da neće još dugo biti! govorim to zato jer ona je oduvijek pozitivna osoba, oduvijek je živa, i u pokretu sad joj je to jako otežano, ona je divna osoba a sada joj je teško. Voljela bih znati da živim u Državi u kojoj ona ima pravo na izbor! Voljela bih znati da će završiti život onako kako ga je i živjela, punim plućima, dostojanstveno, hrabro, ne želim joj bolove! Ali nažalost ne živim u takvoj državi i realno moja nona će ako joj se pogorša umrijeti u bolovima, u nekoj bljedunjavoj bolničkoj sobi,sa izguljenim zidovima, možda, ne daj boze sama i tuzna... oOna vjeruje u boga ja ne, mozda ona ne bi željela eutanaziju, možda bi ona bila borac i možda bi se desilo čudo ali ja bih samo voljala da se njoj prepusti izbor, ne meni, ne političkoj stranci koja želi pobijediti na izborima, nikome drugome već samo njoj...
malo javljanje iz papirnice
Soba mi izgledao kao papirnica. Moj osobni hir, bez ikakvog prenemaganja, nesigurnosti, jedino kao dokaz samoj sebi želim dobiti tu prokletu jedinicu na maturi, iz hrvatskog naravno. Drugo mi nije tako važno... Samo da pokažem koliko volim i znam tu svijetsku i hrvatsku knjievnost i da ovo iživljavanje na meni ove četiri godine nije bilo potrebno! Nisam bila cvjetak, dapače znala sam biti očajna ali onda se da jedinica iz aktivnosti tj. zalaganja a ne snizuje se ocjena iz znanja! I to ću mojoj dragoj profesorici dokazati! Dobiti ću 5! Zato mi soba izgleda ko papirnica, hrpe skripta, bilježnice, knjige po krevetu, podu, stolu i stolici, svuda... A nakon mature sve palimo... Novi početci zaslužuju veliku vatru!
Nego, počela sam raditi... Hvala bogu jer nisam mogla više podnjeti da moram pitati staru za kavu... Ne leži mi to! Jedva čekam biti svoj čovjek, biti neovisna i ne imati potrebu žicati starce! Ponestaje mi tema za pisanje, ne znam koje debate ili teme bi bile dobrodošle pa ono ako tko ima kakvu ideju nek se javi!
Nego šta ima novo kod ljudi iz bivšeg razreda? ima koji dobar trač? Ajde da čujem.... Eto samo toliko! kiss
